Đorđe Karađorđević bio je najstariji sin kralja Petra I od Srbije i njegove supruge, princeze Ljubice (Zorke) od Crne Gore.
Rođen je 27. augusta 1887. (po starom stilu) / 8. septembra 1887. (po novom stilu) na Cetinju, Crna Gora, a umro je 17. oktobra 1972. u Beogradu, Jugoslavija. Bio je stariji brat kralja Aleksandra I od Jugoslavije.
Evo kratkog pregleda njegovog života:
Rani život i prijestolonasljednik:
Rođen u kući Karađorđević, porodici sa istorijom vladavine u Srbiji, iako sa periodima egzila.
Majka mu je umrla kada je bio mlad, a on je proveo vrijeme u Ženevi i Rusiji, gdje je pohađao školu Paževog korpusa.
Godine 1903., nakon puča kojim je svrgnuta dinastija Obrenović, njegov otac je postao kralj Petar I, a Đorđe je postao prijestolonasljednik Srbije u dobi od 17 godina.
Odricanje:
Poznat po svojoj nagloj naravi, bio je umiješan u skandale, uključujući napad na svog tutora i, što je još ozbiljnije, ubistvo njegovog sobara 1909. godine. Zbog pritiska javnosti i svoje nepodobnosti za nasljednika, bio je prisiljen odreći se prava nasljedstva u korist svog mlađeg brata Aleksandra. Pokušao je da povuče ovo odricanje, ali nije uspio.
Vojna karijera:
Uprkos odricanju od prijestolja, princ Đorđe je s odlikovanjem služio u srpskoj vojsci tokom Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata.
Teško je ranjen u bici kod Mačkovog Kamena 1914. godine, što je doprinijelo njegovoj popularnosti u zemlji.
Hapšenje i zatočeništvo:
Nakon očeve smrti i Aleksandrovog krunisanja, došlo je do napetosti između braće.
Godine 1925. kralj Aleksandar je uhapsio Đorđa, proglasio ga ludim i zatvorio ga u azil u blizini Niša na skoro dvije decenije.
Drugi svjetski rat i kasniji život:
Njemačke okupacijske snage su ga pustile iz azila tokom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, porodica Karađorđević je proglašena neprijateljima države od strane komunističkog režima, ali Đorđe je bio jedini član kojem je bilo dozvoljeno da ostane u Jugoslaviji.
Oženio se Radmilom Radonjić 1947. godine u 60. godini života. Nisu imali djece.
Ostatak svojih godina proveo je relativno mirno u Beogradu i sahranjen je u porodičnom mauzoleju na Oplencu.
Princ Đorđe bio je kontroverzna ličnost, poznat po svojoj nepredvidljivoj ličnosti, ali i po hrabrosti u vojsci. Njegov život obilježio je kontrast između toga što je bio prijestolonasljednik i što je značajan dio života proveo u zatočeništvu.